Dan Grada Sarajeva, Vijeće učenika

Dan Grada Sarajeva, Vijeće učenika

Duša u srcu jednog grada

Kahva se hladi u talasima vjetra dok sneni pogled oduzima mi sjaj Sarajeva. U duši se  nakratko oduzme dah i srce zatreperi dok te očima gledam, dok kroz misli teče rijeka sjećanja moje ljubavi za ovaj grad. U noćima snenim dok se nebom nižu beskrajni lanci snova i dok zvijezde jedna drugu pomno prate,  ti znaj da uvijek si moja vodilja. Svaki događaj je priča za sebe. Sjećam se jednog posebno..Nana mi je pričala priču o tebi, bila sam jako mala, al znam da tada po prvi put u mom malom dječijem srcu pokucala je ljubav, skrila se za tebe  i nikad nije izašla. Dok se usne pomjeraju od uzbuđenja a glas treperi moja nana započela je priču kako ona kaže sa ožiljkom na srcu. “Hej moj sine, u moje vrijeme je sve drugačije bilo. Komšije su bili ljudi koji su spremni život ti dati, toliko smo se međusobno poštovali. A onda dođe i taj prokleti rat, nije se znalo ko ti je prijatelj,  a ko ti odjednom postade dušman. Vjeruj mi sine meci su prolazili kroz ljude kao kroz prašinu. Teška su to vremena bila. Godina 1992. je godina koju ću pamtiti dok sam živa. Koliko sam puta bila gladna i žedna, koliko sam puta plakala i molila Boga da mi čuva porodicu. Uslišio mi je molbe, zahvalna sam mu,   prošlo je.., Borili smo se za svoj život  i opstali.  Zlobni  nikad nismo bili,  ali zaboraviti nikad nećemo. Sine moj, Sarajevo je i grad koji se pamti i po lijepom, dobrom, po Olimpijadi 1984, žičari iz 1959, našoj Vijećnici, Sebilju, čaršiji, kujundžijama, zanatllijama, mirisu somuna, mirisnim avlijama. Pa često sam tvoju mamu vodila na Trebević, uživala u našim šetnjama, njenom smijehu i igri. Šta god da se desi,  ja ću uvijek ostati u ovom gradu, u lijepom Sarajevu. Jer sine, kad si na svom i u svom sve ti je milije, u tvojoj mahali koja te uvijek čeka. Sine,  ne zaboravi ovaj grad,  ni ovu kuću ni ljude“. Ona je održala svoje obećanje.  Bila je u Sarajevu cijelog svog života. .Ja vjerujem u ovaj grad,  u ove silne ljepote koje se prostiru u nedogled.  Grade moj, nagledao si se ti svačega, Bolnica je čula više iskrenih molitvi nego i jedan vjerski objekat, Osjetio si više iskrenih ljubavi, mladalačkih zanesenih pogleda, nego ijedan drugi grad kojeg znam. Svi ljudi koji su žrtvovali život za ovaj grad, žrtvovali su se s nadom da ćemo ostati ovdje,  voljeti  svoj grad, svoju domovinu  i samo lijepo o  njemu, njoj i jedni o drugima govoriti. Sarajevo je srce Bosne, simbol ljubavi i povezanosti ljudi. Moj grad, moj šeher, moje mjesto. Tu pripadam. .Kahva se i dalje hladi i nakon toliko godina ja i dalje sjedim na istom mjestu čekajući novo sarajevsko jutro…